Zašto nas jedan miris u sekundi vrati u djetinjstvo?

Otvoriš ormar i osjetiš miris lavande. U sekundi više nisi u svojoj kući. Negdje si drugdje, možda kod bake, među uredno složenom posteljinom i malim vrećicama suhe lavande.

Ili netko oguli naranču, a ti se bez upozorenja sjetiš zimskog jutra, školskih praznika ili stola za kojim već godinama nitko ne sjedi.

Nisi svjesno prizvala tu uspomenu. Miris je to napravio prije tebe.

Miris ne pita smije li ući

Fotografiju moraš pogledati. Pjesmu moraš čuti. Miris često stigne prije nego što ga uopće uspiješ imenovati.

Kad udahnemo, mirisne molekule dolaze do receptora u nosu. Signal zatim putuje prema olfaktornom bulbusu, dijelu mozga koji obrađuje mirise, a odatle vrlo brzo prema područjima povezanima s emocijama i pamćenjem. Među njima su amigdala i hipokampus.

Zato miris katkad ne donese samo podatak: „Ovo je lavanda” ili „Netko kuha kavu”. S njim stigne cijeli paket. Slika, osjećaj, prostor, osoba, pa čak i raspoloženje koje smo tada imali.

Za razliku od većine drugih osjetilnih informacija, početna obrada mirisa ne prolazi prvo kroz uobičajenu relejnu postaju u mozgu, talamus. Put do centara za emocije i pamćenje kraći je i izravniji.

Jednostavno rečeno: nos ima prečac do prošlosti.

Proustov trenutak može se dogoditi svakome

Ovaj fenomen ima i ime: Proustov efekt.

Nazvan je po francuskom piscu Marcelu Proustu. U njegovu romanu okus kolačića madeleine umočenog u čaj pokrene čitav niz davnih uspomena. Iako u toj sceni sudjeluje okus, velik dio onoga što doživljavamo kao aromu hrane zapravo dolazi kroz njuh.

Ali ne treba ti francuski kolačić.

Dovoljni su miris pokošene trave, mokrog asfalta nakon ljetnog pljuska, kreme koju je koristila mama, dima iz peći ili sapuna iz stare kupaonice. Jedan udah i odjednom znaš kako je izgledalo mjesto o kojem godinama nisi razmišljala.

Takve uspomene često nisu uredne priče. Ponekad ne možeš reći ni gdje si ni koliko si imala godina. Samo osjetiš poznatu toplinu ili nelagodu. Tijelo kao da se sjetilo prije riječi.

Zašto nas mirisi tako često vraćaju baš u djetinjstvo?

Pregled istraživanja o uspomenama izazvanima mirisom pokazuje da one, češće nego uspomene potaknute riječima ili slikama, dolaze iz ranijeg razdoblja života. Posebno se grupiraju oko prvog desetljeća.

Djetinjstvo je puno prvih susreta. Prvi put prepoznajemo miris doma, osobe, hrane, vrta, mora ili škole. Mozak tada ne sprema miris kao zasebnu etiketu. Veže ga uz ono što se u tom trenutku događalo.

Zato nekome lavanda znači mir i čistu posteljinu, a drugome vruće ljeto i berbu. Nekome miris naranče znači Božić, a nekome jutro u kojem je zakasnio na autobus jer mu je sok završio po majici.

Isti miris. Potpuno druga priča.

Mirisne uspomene znaju biti jače od fotografije

Istraživanja opisana u stručnom pregledu Rachel Herz pokazuju da autobiografske uspomene potaknute mirisom ljudi često doživljavaju kao emocionalnije i življe od uspomena koje pokrenu riječi ili slike. Čovjek se ne sjeti samo događaja, nego ima snažniji osjećaj kao da se vratio na izvorno mjesto i u izvorni trenutak.

Tu je vjerojatno i razlog zašto stare fotografije volimo gledati, ali nas jedan neočekivani miris može potpuno razoružati.

Fotografija kaže: „Ovo se dogodilo.”

Miris kaže: „Ovako je bilo biti tamo.”

Nisu sve mirisne uspomene ugodne

Volimo pričati o mirisu bakinih kolača i ljetu uz more, ali nos ne čuva samo lijepe stvari. Miris bolnice, određenog parfema ili prostora u kojem se dogodilo nešto teško također može vratiti nelagodu. Cleveland Clinic navodi da mirisi mogu pokrenuti i neugodne ili bolne uspomene, osobito kad su bile povezane sa snažnim emocijama.

Zato nije čudno ako ti je neki miris odbojan, iako ga svi oko tebe vole. Možda problem uopće nije u mirisu. Možda je u priči koju je uz njega spremio tvoj mozak.

Možemo li stvarati nove mirisne uspomene?

Možemo stvarati nove veze između mirisa i trenutaka. To se ionako događa cijeli život, najčešće bez plana.

Miris kave može postati znak jutarnjeg mira. Određeni sapun može te podsjećati na prvi vlastiti stan. Miris kreme koju koristiš navečer može se vezati uz tihih pet minuta nakon dana u kojem su svi nešto trebali od tebe.

Ne moraš od toga raditi poseban ritual. Dovoljno je katkad zastati i stvarno pomirisati ono što je pred tobom.

Mi u Maloj od lavande stalno živimo okruženi mirisima. Lavanda, naranča, bergamot, limunska trava i smilje nama su dio posla, ali s vremenom postanu i mala privatna arhiva dana. Neki miris pamti kuhanje, neki punjenje ambalaže, a neki paket koji smo spremali kasno navečer.

Možda zato ljudi često ponovno biraju baš isti miris. Ne mora biti samo zato što lijepo miriše. Možda su u međuvremenu u njemu spremili nešto svoje.

Koji miris čuva tvoju priču?

Kad bi sada mogla otvoriti jednu uspomenu samo mirisom, koji bi to miris bio?

Lavanda iz ormara? Svježe pečeni kruh? Krema za sunčanje? Vlažna zemlja? Kora naranče? Parfem osobe koju dugo nisi vidjela?

Odgovor vjerojatno govori manje o samom mirisu, a više o tebi.